|
|
RAZMISLJAM
Tvoje se usne pokrecu, netko iskljucio je ton
Ponekad klimnem glavom kao dokaz da sam tu
I rijeci ti nadolaze poput lavine
Zatrpan u njima zurim ti u dekolte
I razmisljam da li ti tijelo vrijedi
Ovoliko mucenja.
S vremena na vrijeme govorim sto zelis cuti
Da bitno mi kod zene je kakva je u dusi
Znojim se dok pokusavam biti zabavan
Al' cini mi se da me gledas preko ramena
I razmisljam da li ti tijelo vrijedi
Ovoliko mucenja.
Pricekaj da dobijem jos malo hrabrosti
Jer trijezan nemam muda da ti kazem sto mislim
S promilima mi raste samopouzdanje
Strah od poraza uvijek me zablokira
Dok razmisljam da li ti tijelo vrijedi
Ovoliko mucenja.
U RITMU MOJE DLAKAVE GUZE
U ritmu moje dlakave guze
Kombi se ljulja, zagusljivo je
Otvaram prozor i udisem duboko
A ti me grlis i ne pustas me
Poslije lezimo i gledamo zvijezde
Cuju se lavez i zrikavci
Dok vjetar mete opustjele ceste
Mi se pitamo tko ce prvi minuti
Jutarnji zrak ulazi, hladi nam glave
U njima savjest nas optuzuje
A mi se vrlo mudro branimo sutnjom
Smisljamo lazi za najdraze
Istinske perverzije zapravo tek pocinju
Kad trijezna sad kretena dva
Pocinju traziti izgovor
Isprika za jelena, lastimo skupa rogove
A nakon runde jos jedna
Pa nece biti veci grijeh
Osjecam se kao govno u zraku
A mene to uzbudjuje
Ne bi bilo ovako mi slatko
Da mi tvoj dragi nije prijatelj
SANK
Suputnik u kutiji, nacionalno prosjecan
Ujutro pred polazak progutao "Vecernjak"
Sa njim lakse podnosi sve sitne poraze
Guzve na salteru i ponizavanje
Ponekad se zapita zasto mu ime ne pamte
Kad tridesetak godina gradio je spalire
Mozda je umoran, mozda vec prestar
Bole ga glasnice od skandiranja.
Sad stoji ovdje naslonjen na sank
Veli mi da nema s kim popricati
Me neka si nabavi nekog psa
Samo nek' mi skine, skine ruku s ramena
Odozgo ga redovno tjese i dokazuju
Da njegov zivot i sav trud nisu bili uzalud.
Ako vec i nema para, pripadnik je svetog stada
Pa sto ga muce onda stvari zemaljske?
MORALNE DILEME VLASNIKA BMW-a
Tri sata popodne pokazuje moj Rolex
Na semaforu stojim, a pored mene bus
Kao u zooloskom vrtu gledam izumirucu vrstu
Izguzvana lica zure mi u bemburu
S Ray-banom na nosu zalim isfrustriranu masu
Njihov me pogled baca u bed
Zato okrecem glavu na drugu, lijepsu stranu
Jer dusa mi ne podnosi tuzne prizore
Sutra sam vec u crkvi na malom pranju savjesti
Jer moje veze sezu ravno do neba
U navali humanosti pomolit cu se za sve njih
Nakon cega slijedi tecaj tenisa.
Ne mogi ih gledat vise, ukljucujem svoj air-condition
Polako, da me vide pice iz busa
Konacno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem,
a gomila me gleda kao zlocinca.
Gomila plazi po bljuzgavoj stazi,
s gadenjem gleda metak sto prolazi.